Disala zrak za tvoja pluća
Grčila srce za tvoju krv
Birala hranu za tvoje zdravlje
Bila sam tvoje oko za svijet
I birala šta želim da vidiš
Osjećala za tebe
I birala šta bih voljela da osjetiš
Micala se od ljudi koji mi nisu godili
Primicala ljudima koji bi se rado nagodili
I s kojima je svaki dah bio u službi smijehu.
Bila sam tvoj kofer
Vodila te gdje sam htjela da budeš
Polijegala glavu gdje bih htjela da čuješ
Kako mir liječi dušu.
Pričala sam ti o svijetu onakvom
Kakav bih voljela da je
O ljudima kakvi bi trebali da budu.
Bila sam tvoje tkivo
Sav si bio satkan od moje materije
Uobličen našim genima
Nadojen hemijom mojih raspoloženja.
Sada, kada si tu,
Iako ti ne trebam za dah
Trebam ti za razloge disanja
Iako ti ne trebam za pokret
Trebam ti za želju kretanja
Iako ti ne trebam za vid
Trebam ti za bogatstvo viđenja.
Više nismo dijelovi jednog tijela
Ali smo biljeg i papir
Ti si moj odraz ogledala
I spojeni smo najjačom i najnevidljivijom niti.
Disat ćemo isti zrak sa različitim namjerama
Gledati u isto nebo, a prepoznavati različito iz oblaka
Putovati istim stazama različitom brzinom koraka.
I razilaziti se
Samo
Da bi se ponovo sreli
Kod vrela odakle smo oboje potekli.
Spojeni zauvijek najjačom i najnevidljivijom niti.
