Kada sam odlučila da želim postati majka, ovo su bile moje dvojbe... (dio drugi: Zrelost i tijelo)

U periodu premišljanja da li sam spremna okruniti se ulogom majke, najveće pitanje mi je bilo pitanje zrelosti.

Za mene je to značilo: Da li sam spremna po strani ostaviti svoje hobije, svoja sitna zadovoljstva, svoju slobodu kretanja, naposljetku: odreći se svoga tijela u korist postojanja drugog tijela unutar mene.

Tu mislim na dopuštanje mogućnosti da će trudnoća rezultirati promjenama na mom tijelu kojima će trebati vrijeme da se obrnu, uz potencijalnu mogućnost da se ne obrnu. Tu mislim na dobijanje na težini, na promjene na koži (strije), zubima, kosi...

Naravno da me zaokupljala misao o tome kako ću izgledati nakon trudnoće, kao i koje će biti posljedice poroda. Htjela sam da budem lijepa mama, ali i idalje funkcionalna mama.

Bitno mi je bilo zadržati oboje. S ovim dijelom "lijepa" mi se lakše bilo oprostiti i ostaviti ga "na leru". Ono što sam uradila je: Uslikala se u kupaćem kostimu prije odluke o začeću, i odlučila da ću tu sliku uzeti svaki put kada budem u dvojbi kako želim izgledati, i koliko je to što mi treba da bih dosegla svoju figuru. Ako ne za to, koristit ću tu sliku da znam kakva sam bila na vrhuncu svoje funkcionalnosti.

Ovaj dio funkcionalna mama: To je od mene tražilo aktivnost. Prvo, pasivnu aktivnost - čitanje o načinima da se iz namirnica i aktivnosti napravi najbolja moguća kombinacija, kako bih do kraja trudnoće bila u najboljoj mogućoj formi u kojoj bih mogla biti.

Nadamnom veo zabrinutosti oko naticanja nogu, problema sa proširenim venama, i ostalim otržavajućim okolnostima. Još, pijem vodu ko kamila: Kada popijem čašu, može mi biti cijeli dan, a da bih ovo dvoje suspregla, tu "kamilu u sebi" moram pobijediti.

I onda, one priče o čudnim prohtjevima, tipa: kisele krastavce sa nutellom. Priče: Jedeš za dvoje. I ostali "da-Bog-dragi-sačuva" izleti u besmislenost koji se pokušavaju nametnuti kao istina koja vrijedi (za sve).

I, tako, ostadoh trudna. Tijelo bi zahvalno i blago prema meni i novom tijelu u mom središtu: Bez povraćanja, lagano debljanje, bez posebnih prohtjeva, osim želje da jedem voće, nisam pušila-pa se toga nisam ni morala odreći, bez kafe sam savršeno mogla - i samo tijelo je nije htjelo, a čokolada mi je, maltene, smetala: Jedna kockica mi je bila sasvim dovoljna, dvije već previše. Kao da se sve samo od sebe reprogramiralo.

Kada je stomak postao primjetan, kreme za strije: uprkos činjenici da imaju ograničeno djelovanje i da će pojava strija više ovisiti od drugih faktora. Htjela sam uraditi sve što se može uraditi da se ne dese, ili da se dese u što manjem omjeru. A, ako bih se i desile, pomirena sam s tim da je to popratna promjena, a bitnije od nje je da moje tijelo iznese trudnoću uz najmanju moguću štetu po vitalne organe. Koža: znamo da se ona da tretirati, da postoje vježbe, aktivnosti i načini...

Rezultat: Do zadnjih par sedmica pred porod, djelovalo je kao da tretman kremama, dobrom ishranom, nejedenju za dvoje, aktivnost i šetnje koje su do zadnjeg dana bile sastavni dio svakodnevnice, stvarno urođuju plodom - ni strije. A stomak: ogroman: U poređenju sa ostatkom tijela. Dobila sam ukupno 14kg, koje su, u tom trenutku, izgledale kao da su sve u stomaku (na kraju se tako i ispostavilo). Beban je imao oko tri i po kilograma zadnjih sedmica, i onda, odjednom: strije. Za očekivati, realno: nositi toliki stomak, i samo njega, za logičnu posljedicu ima rastezanje. Nije mi tako teško ni palo - to je jedino "loše" što je produkt moje trudnoće.

Draže mi je bilo što se nije ostvarilo ono što mi je par mjeseci "trudnija" prijateljica rekla: "Zadnjih dva mjeseca si 90% invalid." i što su me žene oko mene, u 7 mjesecu idalje vitku ubjeđivale da ću "tek sada početi da se gojim". Ne mogu dočarati njihove začuđenosti kada su me u devetom mjesecu idalje viđale u pokretu i vitku. Držale su me za "vanserijsku". I osjećala sam se tako: Sve me, hvala Bogu, obišlo, što mnoge ne obiđe, što je dio trudničke svakodnevne težine.

Pišem vam ovo da se, prije nego se odlučite  za iskorak prema stvaranju porodice, prvo vratite koak nazad: Do sebe. Da se oslušnete, čujete šta to žubori u vama, i ukrotite u onom smjeru kojem bi vam najradije bilo da ide.

Recept je jednostavan, sastoji se od dvije riječi. Možda ih već i slutite:

Mislite guzom!